Znanost u prirodi

Znanost u prirodi

Vrlo česta pitanja djece u vrtiću su: „A kad ćemo ići van?“, „Hoćemo li ići van?“, „Još malo pa idemo van?“  I tada dođe trenutak kad se trebaju pospremiti igračke. „A sad kad pospremimo, idemo van?“ Nitko sretniji kad je odgovor: „Da, idemo van.“ I među roditeljima često slušamo: „Točno znam kad je kriza i tada moramo ići u park.“ Ili: „Kad bi se barem kod kuće tako lijepo igrao kao što se igra i kad smo vani.“ Zašto je tako?

Zašto boravak na zraku?

Jedna od osnovnih potreba svakog djeteta predškolske dobi jest potreba za kretanje. Kretanje je dječja osnovna potreba i način učenja. Promatrajte dijete jedan cijeli dan. Koliko vremena sjedi? Koliko dugo može biti „mirno“? A koliko se kreće? Pod kretanjem misli se i na trčanje, skakanje, penjanje, provlačenje, mahanje rukama, nogama, vrtnja u krug, traženje buba, igra u pijesku itd. Naime, dijete i kada sjedi ima potrebu nešto raditi. Ponekad je to lupkanje nogama, rukama, vožnja autića, slaganje kamenčića i sl. Zašto je tako? Zbog prirođene radoznalosti i znatiželje. Dijete uči igrajući se, istražujući, uči osjetilima. Ono mora vidjeti, čuti, okusiti, dodirnuti, no ako samo mirno sjedi, koliko može naučiti?

Boravak na zraku pozitivno utječe na cjelokupni razvoj djeteta

Zašto projekt „Znanost u prirodi“?

Gledajući, slušajući i prateći djetetove potrebe za kretanje i interesom za boravkom na zraku povezali smo s učenjem u prirodi i počeli provoditi projekt „Znanost u prirodi“. Svatko do nas, pa tako i djeca uče kada se osjećaju opušteno i zadovoljno. Te trenutke prepoznali smo prilikom boravka djece na zraku te počeli provoditi aktivnosti za učenje u prirodi. Priroda nudi mnogo resursa za učenje. Science Outside the Classroom (SOtC) naziv je projekta u kojem sudjelujemo zajedno s kolegama iz East Hunsbury Primary School iz Engleske, Frida Forskola Molnlycke iz Švedske, CEIBas Arteaga iz Španjolske te Weston Favell CE Primary School i The University of Northampton iz Engleske. Projekt je financiran od strane Agencije za mobilnosti i programe EU. Glavni cilj projekta je osmisliti, provoditi i vrednovati materijale i aktivnosti projekta. Kroz različite aktivnosti s djecom istražujemo mogućnosti koje znanost može pružiti za učenje na otvorenom. Tema aktivnosti koje se provode su biljke, životinje, materijali, godišnja doba, staništa, stijene, svjetlost, zvuk, sile i magneti, planeta Zemlja i svemir.

Primjeri iz prakse:

•          Klackalica na dvorištu

Klackalica je sprava koju djeca vrlo često koriste u igri. Odgojitelji su klackalicu i igru prepoznali kao poticaj za učenje o znanosti u prirodi da bi potakli djecu na kreativno i kritičko razmišljanje za učenje o uzročno-posljedičnim vezama i zakonitostima sile i otpora.

Odgojitelj je sjedio s jedne strane klackalice i pitao djecu :“Što trebate napraviti da me podignete?”

Dijete:“ Ja ću te podići.“ Dijete pokušava podići na drugoj strani klackalice pružajući otpor rukama, nogama, cijelim tijelom no ne uspijeva. Djetetu se pridružuju i druga djeca kako bi pomogli riješiti problem ali i dalje ne uspijevaju. Dolazi drugo dijete s novim zaključkom: „Trebamo tamo staviti jednu dugačku dasku“. I odlazi tražiti dasku po dvorištu. Dolaze djeca s raznim daskama, grančicama, stavljaju na drugu stranu klackalice ali i dalje ne uspijevaju podići odgojitelja na klackalici.

Odgojitelj:  „Što mislite da li trebate nešto sa mnom napraviti?“
Dijete:“E da, ti se makni.“
Odgojitelj:  „Gdje?“
Dijete:  „Siđi dolje s klackalice“.
Odgojitelj: „Ali ja se želim klackati s vama. Želim da me podignete na klackalici“ I odgojitelj ostaje na klackalici.
Djeca: „ Ali ti si teška za nas“.

Odgojitelj: „Malo ću se pomaknuti prema naprijed možda nam to pomogne.“ I odgojitelj se pomaknuo. Tada je nekoliko djeca pružila otpor na drugoj strani i podiglo odgojitelja.
Djeca: „Jupiiii, uspjeli smo.“

Dijete: „Da znam, ti si se pomaknula a nas je bilo puno.“

Igra na klackalici kao poticaj na kreativno i kritičko razmišljanje

• Sadnja biljaka

Roditelji su sudjelovali u realizaciji aktivnosti tako što su u vrtić donijeli potrebne materijale za sadnju: zemlju, sjemene cvijeća, sadnice raznolikog povrća. Zajedno s djecom napravili smo mali vrt i svakodnevno uživljavali u uloge malih vrtlara: zalijevali, promatrali i veselili se rastu biljaka. Kod provođenja aktivnosti važna su poticajna pitanja odgojitelja koja potiču djecu na razmišljanje, pretpostavljanje, donošenje zaključaka i nova učenja. Izjava djeteta koji se obraća odlučnim tonom je potvrda odgojitelju da je dijete savladao planirane zadaće i steklo nova znanja.: „Ti očito ništa ne znaš kad me stalno nešto ispituješ".

Proučavanje dijelova biljaka

     

Zaključak je novi početak

Jedne od niza potrebe djecu su potrebe za aktivnošću, znanjem i zajedništvom. Sve to nam priroda nudi i ispunjava se igrom u prirodi. Jer čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku. Priroda može bez čovjeka. Da li mi možemo bez prirode? Upravo su to smjernice koje želimo usaditi djeci u našem vrtiću, razvijati pozitivan odnos prema prirodi i učenju o prirodi i kroz prirodu.

Srednja vrtićka skupina "Rakuni"

Tekst: Lana Kihas, mag. praesc.educ.
Foto: privatni album